27.11.2010.

< >







27.11.2009.

manje - više








05.07.2009.

Teletina


Nakon nesvakidašnjeg, nenadjebivog i spasonosnog patenta
 

 

 



javno preduzeće "ne možete se vi toliko švercat' koliko mi godišnje iskamčimo para od Kantona" GRAS pripremilo je novo iznenađenje za sve putnike na relaciji Vijećnica - Dobrinja

 

Da ne smaram: fotografija govori više od hiljadu riječi, a photoshop-free photo najmanje deset puta više

  

 

 


stoga: kupujmo i koristimo domaće, podržimo GRASovce za jaja!



I šta reći na kraju ovog oskudnog posta? Ništa pametno, možda nešto kao:


umro i Curijev rođak Michael, otišao Ibricin Arči (nek su mu laki kučeći kroketi tamo gore)

 




a ni ja se ne osjećam baš najbolje


Whazzup?




23.03.2009.

Vijesti iz budućnosti part II


17.09.2028



Danas je održana ceremonija povodom izgradnje novih 30 kilometara autoputa koju je otvorio Nedžad 'sve po zakonu' Branković II.

Branković Jr. je ovom prilikom izjavio kako je ovo mali korak za Bosnu ali veliki za autoput i kako treba da se izgradi još samo 300 kilometara puta da bi koridor Vc postao potpuno funkcionalan.

Branković II je također izjavio da će autoput postati turistička atrakcija jer su prije dvadeset godina napravljeni automobili koji lete tako da su asfaltirani putevi prava rijetkost u svijetu. Ceremoniju je zatvorila grupa ljubitelja oldtimera iz Njemačke koji su samo za ovu priliku avionima dovukli svoje Golfove 5 i 6 i time uljepšali dan svim ljubiteljima asfalta i oktanskih isparenja.



27.11.2031

 

Odbor za državna obilježja koji je formirala kantonalna komisija pri Ministarstvu Za Zastave, Himne I Tako To danas je objavio finalnu verziju himne i zastave koja će ponosno predstavljati našu uber uređenu i prosperitetnu zemlju. Prema riječima Zije Valentina, jednog od članova Odbora, zastava je pažljivo birana četiri godine i u najboljem svjetlu predstavlja našu državu. Tri štipaljke različitih boja simboliziraju šarenilo i multikulturalnost nacionalnih grupacija a trava kao pozadina zastave nas podsjeća na to da živimo u zemlji ratara.

Na pitanje novinara zašto na zastavi nema nacionalnih manjina poput Jevreja, Roma i Bosanaca, gospodin Valentino je odgovorio: 'Pa tu su u travi - samo ih je u tako malom broju da se praktično ne vide'.

Što se tiče himne, rečeno nam je da je skladana/komponovana punih šest godina - svaka strofa se pomno pripremala godinu dana i vodilo se računa o tome da sve tri strane budu zadovoljne krajnjim ishodom, što na kraju nije postignuto ali je himna usvojena pro forme radi učmarivanja u Evropske integracije. Tekst himne prenosimo u cijelosti:


Divno nam je ovdje
Nikom nije vako
Od sreće bi svak od nas
Povazdan plako

Površina kvadrata nad
hipotenuzom Bošnjaka
Jednaka je zbiru kvadrata
Srba i Hrvata

O Dejtonska tvorevino
ni Srbima nisi mrska
kada je u tebi napredna
Republika Srpska

Lijepa naša domovino
Bošnjaci su ummet tvoj
U vjeri i na zemlji svojoj
na livadi muslimanskoj

Bosno i Hercegovino
ne boj se godine posne
dok se za tebe brinu
Hrvati Herceg-Bosne

Mila naša majko
sjebala te demokratija
Nek ti je Bog na pomoći,
Ko sve tobom upravlja



18.03.2009.

Vijesti iz budućnosti



12.03.2015






Bosmal City Center, najveći kondominijum na Balkanu, na radost mnogih sinoć je otvorio vrata za sve svoje rezidente i posjetioce. Prema informacijama koje smo dobili od braće Šabanović, objekat se gradio od 2001 god. po principu 'saburom je džennet napravljen' a izgrađen je pomoću hi-tech alata i materijala (Siemens-ove mistrije, cement iz Krasnojarska i čelik iz Presjenice Donje). Osim što je najveći kondominijum na Balkanu, Bosmal je jedinstven po tome što su recepcija i hotelski lobi ispod zemlje, a razlog tomu su pogrešni proračuni ukupne težine objekta i pomjeranje tla pod uticajem podzemnih voda.



02.07.2019





Nakon što je iz pouzdanih izvora saznao da Amerikanci '69-te nisu sletjeli na Mjesec, kantonalni ministar intergalaktičkih poslova Emir Hadžihafizbegović je izjavio da njegove ambicije sežu mnogo dalje od Zemljinog prirodnog satelita i da planira osvajanje Sunca.
Također je napomenuo da će za let koristiti polovni Apollo 11 koji ćemo dobiti od vlade SAD-a na leasing i pushing preko Muhameda Sacirbeya, a kada je neko iz mase pitao je li iko u Ministarstvu svjestan da temperatura na površini Sunca iznosi oko 6000˚C ministar je decidno odgovorio 'Nema veze, pričekaćemo decembar pa ćemo ići noću'.



22.01.2009.

FAQs

Dobili smo mnogo vaših e-mailova, čak njih 13. Hvala vam na vašoj upornosti, iako nam puca prsluk za to. Rubrika Vi pitate, mi se zajebavamo od sada će se baviti glupostima koje nam pošaljete na ijabijanjetine@hotmail.com

Na pitanja odgovara dr. PopliTod, međunarodni stručnjak za urbanizam, elokventnost i ruralnu psihologiju.


Pitanje: Imam problem sa znojenjem po noći. Spavam u velikoj štali sa više od 80 prostornih metara zraka, u kojoj temperatura uglavnom iznosi 12 stepeni Kelvina. Tokom noći oznoji mi se glava, noge, ruke, leđa, stomak i kukovi. Istovremeno mi se ne znoje ostali dijelovi tijela. Sada imam 56 godina, a do prije 26 godina znojile su mi se noge u kalošama i to toliko da sam morao stavljati koru od banane u cipele i svašta nešta. Tada sam, i to samo jednom, namakao noge u čaju od kantariona, i to oko pola sata. Otad mi se noge više nikad nisu oznojile, ali smrde ko da ne postoji sutra. Šta da radim?

Š
efko


Dr. PopliTod: Znojenje po noći? Koji je to dio tijela? Nebitno… otiđite do Matije Paunovski i kupite kremu protiv gingivitisa. Utrljajte jednom sedmično ispod pazuha i kada se stvori kadaif, lagano sastrugati čelicnom četkom. Ukoliko i nakon toga ostane kože na tom mjestu, javite se dermatologu za dalje konsultacije.



Pitanje
: Imam 16 godina, i zovem se Dženana. Moj momak želi da me iskoristi, a ja neću jer se čuvam za brak sa nekim majmunom koji će me tretirat ko kravu. Šta da radim?

 
Dženana


Dr. PopliTod: Dženana, ne seri… Šalu na stranu, mrš!



Pitanje
: Javljam se iz Ustiprače. Imam mlađeg brata koji neprestano viri kroz ključaonicu kada vršim nuzdu (a.k.a. serem) i baca moje stvari kroz prozor. Molim vas pomozite mi. Kako da ga se riješim?

Vijorka


Dr. PopliTod: Vrlo delikatno pitanje. Brata se možete riješiti na nekoliko načina, ali nijedan nije 100% pouzdan. Pokušajte mu svezati noge u čvor, ili mu lijepo objasnite da je on vaš mlađi brat i, iako je glup ko točak, vi ga volite i ne bi ga dali ni za novi A4, sa quattro pogonom.



Pitanje
: Danas sam bijo u ovštini, vođe u Novijem Gradu. Tamo sam uradijo neke papire i oću da registriram auto na sebe. Dovlaćim hin iz Belgije, sa otpada. Kako da prikrijem tragove zamijene motora.

Đževad autoprevoznik.


Dr. PopliTod: Đževade (?) hvala na javljanju, nadam se da će te neko utopiti u nekoj
bari. U sobi 213 u općini Novi Grad daju besplatan tečaj gramatike, pa ću vidjeti da te prime preko reda.



Pitanje
: Kupio sam neki dan kompujter. Instalirali su mi neke programe i sada želim da kupim tog intrajneta…  Pošto je taj intrajnet i koliko koštaju ti saitovi? Mogu li se kupiti 2 emajla, jedan meni i jedan za punicu mi u mene?

Azrudin


Dr.
PopliTod: Azrudine, hvala na veoma interesantnoj gluposti. Ovako nešto sigurno nisu doživjeli ni klocevi iz BHTelecoma ili HS-a. Moj savjet je da prodaš kompjuter, odeš na Novi Zeland (ili na Tjentište, šta ti je bliže) i ko čovjek počnes uzgajati ovce i rezbariti frule.



Pitanje
: Imam 18 godina i htio bi počet trenirat džiju džicu ili kiks boks. Dosta sam nabildan i mogao bi dogurat do K1, ako me prime. Kome da se javim i trebal šta platit?

Mahir


Dr.
PopliTod: U Sarajevu ima nekoliko klubova koji se ozbiljno bave borilačkim sportovima. Međutim, nijedan od njih ne prima domaće životinje. Ako te neko uspije prokrijumčariti, aferim. Al’ teško…



Pitanje
: Uskoro ću navršiti 22. godine i imam osjećaj da mi se život raspada. Nemam volje za ničim, nemam snage u organizmu i stalno sam pospana. To je počelo otkad sam se preselila iz Brotnja u Kakanj. Mislila sam da ću preboliti s vremenom i da je samo kriza preseljenja, ali bol za rodnom ergelom ne prestaje. Spavam i više nego što bi trebala, podrigujem, puštam gasove i bezvoljna sam. Jako sam razdražljiva i nezadovoljna poslom. Debili oko mene me jako nerviraju. Ne znam više što da radim.


Lara



Dr. PopliTod: Lara, jedna je rodna gruda; ne kaže se bezveze: zemljak je iz raja izašao - posebno ako ti može šta valjati. Ne brini, vremenom ćeš se navići na noćni život u Kaknju. To je lijep grad sa mnogo semafora i uglja, a ima i jedan kafić, koliko sam ja upućen.



15.01.2009.

Mohorovičićev diskontinuitet


Baš nešto kontam, drago mi je da se u vremenu kada je zemlja na koljenima (a ne nosi štitnike), napredak ipak osjeti. Grade se Mercator-i, školuje se na privatnim koledžima, uvozi se 5 puta više nego što se izvozi (također nam je količina sumpor dioksida i ostalih štetnih materija u zraku 5 puta veća od normalne granice - mašala).


Igra se golf u ispeglanim gaćama na Betaniji, grade se apartmani od 100.000 maraka na vodozaštitnoj zoni, autoput je već pri kraju svog dvadesetog kilometra, a Bosmal (najveći kondom-inijum u Hrasnom) je pri kraju sa izgradnjom petnaestog sprata. Najsretniji sam, pak, što Bosnu svi njeni građani doživljavaju kao svoju…

Al' na stranu ove dobre stvari, nova 2009. godina nije nam baš počela kako treba. Dok ovo pišem traje globalna kriza sa plinom, Gazprom ponovo gazi, a i Ukrajincima ne manjka smisla za zajebanciju. Plin koji se distribuira iz Rusije ne dolazi do nas i pola Evrope. Abramoviču treba para za Pavljučenka, ne može čovjek dopustiti da mu po dvorištu švrljaju skauti Barcelone ili Bayerna. Sreća pa je naša država puna prdonja (znači gasa ipak ima, samo ga treba iskoristiti na pravi način), preživjet ćemo mi i ovo.

Nedavno sretoh poznanika; kaže u Tehnoxafsu i Robotu ljudi ginu za uljne grijalice, prodaju zlatne zube budzašto. A Vahid Hećo poručuje narodu da izdrži, kaže u ratu nam je bilo puno gore… Ovo mjesto oficijelno je gore od WNBA. Nikad nećemo dodirnuti dno, ovo je živi pijesak. Nije ni čudo što našu domovinu najviše vole oni koji su daleko od nje; a pametni i pošteni građani odlaze iz zemlje. Takvi nam i ne trebaju!

Što se mene tiče, o meni možete misliti šta god hoćete - i nećete pogriješiti. Recimo, kad god čujem našu himnu ja ustanem… i odem. Juče sam baš kupio neki ruski tenk na rate, namjeravam ga koristiti isključivo u humanitarne svrhe i da se ugrijem (ruski tenkovi imaju najbolje grijanje, naturlich). Možda je to neisplativo na ovoj skupoći, al' šta ja znam... čovjek se osjeća sigurnije kad ispred kuće ima parkirano nešto sa pogonom na sve točkove i dugom cijevi. Zezam se, umjesto grijalice i tenka kupiću novi mobitel, samo ne znam kako će mi to pomoći da se ugrijem…

Očekuje se od ove godine da se približimo Evropskoj uniji. To ne bi bilo loše, s obzirom da nismo bili u Evropi još od vladavine A-U monarhije. Što se tiče uslova za ulazak u uniju - pristajemo na sve, to je minimum ispod kojeg nećemo ići. Sreća pa je barem međunarodna finansijska kriza zaobišla Bosnu. Kriza valjda pogađa samo države koje imaju finansije. Možda bi najbolje bilo da uputimo ultimatum Evropskoj uniji: " nas primite pod našim uslovima, ili pristajemo na sve."

Neki dan razgledam novogodišnje poklone i pretražujući police s igračkama ugledam upozorenje na EU puzlama: "Ne preporučuje se djeci mlađoj od tri godine, jer bi mogli progutati Sloveniju", pa mi nešto toplo oko srca; možda mi ipak i nismo toliko loši koliko izgledamo.
Sretan vam Mohorovičićev diskontinuitet u 2009.


05.01.2009.

Bajka o recesiji


io jednom davno jedan mudrac, porijeklom iz Laktaša. Živio je mudrac iza sedam gora i sedam mora, i jedan dan se probudi i pomisli: „Jebo mater, gdje ja živim?!”. Mudrac je bio poznati političar, a iz hobija je prodavao komad po komad svog entiteta. Imao je moć, vilu na Dedinju, privatnu Cessnu i psa po imenu Srboljub.


Nekako u taj vakat živio je i kralj, poznat po svojoj okrutnosti, koji jednog dana pozva mudraca u svoje odaje da mu ovaj pojasni šta je to recesija i kako se moze izbjeći. Načuo je kralj taj pojam dok je boravio kod brata u Norčepingu, i to ga je neprestano kopkalo. Sakupio je mnoge filozofe tog vakta, ali niko mu ne znade objasniti šta je to recesija. Mnoge noći kralj bi se probudio uneređen zbog toga. Kada je čuo za mudraca iz Laktaša, odmah je poslao po njega.

Mudrac se u prvi mah uplaši; znao je mu ode glava ako ne odgovori kralju na pitanje. Noge mu se odrezaše i htjede da utekne iz kraljevine. Kako da silnom kralju objasni recesiju, kad ni sam ne zna šta je. Jer to što trguje državnom imovinom ne znači da zna mnogo o ekonomiji & to.

Kada je stigao pred kralja, ugleda mnoge učene ljudi. Među njima, između ostalih, Mirnes Ajanović i Refik Šabanadžović. Kralj ga rukom pozove k sebi i reče: „O imućni čovječe iz Laktaša, čujem od svojih podanika da si mudar i da znaš mnoge stvari. Reci mi šta je to recesija i kako se odbraniti od nje? Ali pazi; ako mi se ne svidi tvoj odgovor, ima da te pocjepam k'o svinja
masan džak, k'o nadničar hladno pivo pred zadrugom, k'o seljanče kutiju napolitanki!”

Mudrac se vec bijaše pomirio sa smrću i onako blijedo pogleda kralja i reče: „Recesija je kad ti komšija izgubi posao, a depresija je kada ti izgubiš posao.”
Kralj ga mrko pogleda i reče: „Mudro zboriš, ali te sam rijeci već čuo. To je rekao Harry Truman” i naredi da mu odrube glavu.

Međutim, mudrac se dosjeti jedne priče iz davnina pa reče kralju: "Silni kralju, dozvoli da ti objasnim recesiju na drugačiji način." 

Kralj se zainteresova i smilova na mudraca, te ovaj poče pričati:

"Došao jednom jedan lijepo obučen gospodin, odsjeo u jedinoj kafani koja je postojala u tom mjestu i objavio na cijeloj stranici lokalnog lista da plaća 10 dukata za svakog zeca kojeg mu neko donese. Seljaci koji su znali da je šuma puna zečeva, pojuriše da ih love i čovjek ih je uredno isplaćivao, kako je i najavio. Kad je ostalo malo zečeva i lov postao naporan, seljaci su prestali da ih donose. Gospodin je tad obećao 20 dukata po zecu i seljaci su opet potrčali da love. Ali zeceva je još više ponestalo i gospodin je povećao cijenu na 25 dukata. Lovci su ulovili i onih nekoliko preostalih, ali i tome je došao kraj. Sad je gospodin obećao 50 dukata, ali zečeva više nije bilo.... On je otputovao, a njegov sluga je rekao seljacima: Pogledajte ove kaveze, puni su zečeva koje je moj šef kupio za njegovu kolekciju. Predlažem vam da ih kupite za 35 dukata, pa kad se šef vrati, on će ih od vas otkupiti za 50 dukata, što je bila posljednja cijena. Seljaci sakupiše ono što su štedilli cijelog života i kupiše hiljade zečeva koji su bili po kavezima. Od tog dana nisu više vidjeli ni gospodina ni njegovog slugu. Sve što su vidjeli bili su kavezi puni zečeva iz šume koje su kupili svojom životnom ušteđevinom... Mislim da vam je sada jasno kako funkcionira recesija."

Na kraju je mudrac ispričao i jedan vic:

"Dolazi Cigo sa sinom kod ljekara:

- Gospon doktor, ne jede mi
mali ništa. Ni hljeb, ni šećer, ni meso, ni ribu... ništa!

Doktor: A zašto?

- Pa nema se..."

Caru se svidje ovaj odgovor i vic, al’ svejedno naredi da pogube mudraca. “Da su Laktaši dobri i vuk bi tu živio!”, pomisli kralj i ode igrati playstation.

Koja je poenta ove bajke? Ne petljaj se u privredu, čak i ako imaš veliko imanje i privatni avion, imaš tri razreda osnovne škole i piješ rakiju sa Miroslavom Lajčakom.

A može i ova: Kad je Bog dijelio budale u svakom gradu je ostavio po jednu, a iznad Laktaša mu pukne kesa.


P.S.

Sretna Nova, recesija i friško uvedeni porez na dohodak :)




15.12.2008.

Igmanski mrš


Bio je osrednje lijep i obećavajući dan u našem kampu u Miševićima (43° 15' 18" N, 19° 40' 57" E). Jay-Z je kao i obično lješkario nakon obilnog doručka, Demolition Emčo je jeo hrenovke (kisele paprike u hrenu) a ja sam neprestano udisao neku čudnu smjesu sastavljenu od 78.08% azota, 20.95% oksigena i nešto argona. Oni koji misle da se od vazduha ne može živjeti, nisu dobro savladali tehniku disanja.

Pijuckao sam BioAktiv od brusnice & nara i pušio Kinder Bueno, kad me Jay-Z prenu iz stanja hibernacije i reče: ‘Mrš!’. Znao sam da je vrijeme za pokret. Ušao sam u mutvak, zgrabio par maslina bez košpi i Vlahov ®, te se uputio prema JayZ-jevoj rikši na quattro pogon.

Vrijeme je bilo da obiđemo Igman - dugo nismo bili gore, a bojali smo se da neko nije kontaminiro' štagod, pa smo užurbano spremali ostatak prtljaga. Nevjerovatno koliko stvari može stati u jedan ruksak sašiven od katrana i najlona. Zaključali smo kamp, zalili begonije, podigli na bankomatu nešto keša i išamarali neke narkomane usput.

Dobra muzika u autu a mi abnormalni, kakva kombinacija. Jay-Z je mudro laprdao bez prestanka. Emčo je čoek od malo riječi, al sve što kaže pravo je bezze jer priča spanglish (spanish+english). Dok smo se truckali, razmišljao sam o prolaznosti Lige prvaka, o smislu edipovog kompleksa, ali najvise me zaokupljala misao o Državi.

Platon je imao pravo kad je rekao da na čelu države trebaju biti filozofi, pa vojne starješine, pa svi ostali ispod njih. Kod nas je upravo naopako; na čelu su chobani koji su se obogatili preko noći, a svi ostali su donji. Nije džaba neki mudar čovjek rek’o': ‘Onoga ko se obogatio za godinu dana, trebalo je objesiti prije 12 mjeseci!’.

Stigosmo na Igman za nekih pola sata, i pođosmo pravo u obilazak planinskih domova. Najprije se stvorismo kod Šumarskog doma na Velikom polju. Prizor predivan, miris užasan. Naime, upravo je pored nas prolazio neki rođak Borislava Paravca. Taj ostavi nešto iza sebe tek kad čučne. Raspitasmo se za cijene, i oduševljeni elokvetnošću domaćina ostadosmo hiperventilirat oko kuće. Kad smo se ispuhali, postavili smo šator i zamezili hrane u iznosu prosječne plate u Sarabonu…

Onda smo prešli u treće agregatno stanje i odlepršali u pravcu doma Kabalovo. Tu su sobe prilično atraktivne, iako liče na najobičniju pećinu. Kreveti stabilni, vojnički, uz pokoji virus ebole po dekama. Sve u svemu, topla nepreporuka…

Pri povratku ugledasmo direktora ASA-auta Senada Olovčića
sa svojim skromnim Porscheom. Učinilo nam se da nam je dobacio 'Linoleume, Emčo i Jay-Z, nek vas sreća posluži, sto godina duboki ste, tisuć' ljeta široki ste'. Naravno, samo nam se učinilo.

I tako, umorni od silnog glupiranja, strmospizdismo se prema autu i nazad do Miševića pa u Rajvosa da okusimo malo karbon-monoksida. Šta reći na kraju? Ako idete na zahtjevne planinarske ture, spavajte koliko god možete i nemojte puno piti - u suprotnom ćete pisati ovakve nebuloze ili u najboljem slučaju završiti kao autor ovog posta...




13.12.2008.

Tri šerpasa, šator za dvije osobe i kota 2067

Fajv in d morning. Ustadoh na lijevi bajceps, as usual. Osjetih bol u pectoralisu, a zatim i zvrndanje mobitela… To je bio znak da me dva ahbaba, jedan internacionalni (Demolition Emčo) i jedan domaći (Jay-Z) čekaju ispred zgrade . Dobili smo hitan poziv za ispomoć pri nošenju kauča na kotu 2067, vrh Bjelašnice.

Takvo što se ne odbija. Još jednom vršimo provjeru neophodne opreme: auto, šator za dvije osobe, hipotalamus, masline, nepar čarapa, najlon kese i plinski rechault (franc. rešo). Bilo nas je troje, znači za jedan manje od četvero, što se takođe može protumačiti i kao četvrt tuceta.

Kolima smo došli do Salihagine bajte, istresli bljuzgavicu s leđa i na Podgradini popili po čaj od Gingko Bilobe. Zdravlje je bitno. Vrijeme je bilo srednje do obilato vjetrovito, sa pokojim kumulonimbusom, čisto da začini atmosferu. Nosili smo rance na krhkim leđima vertikalno na naš poprečni presjek, što nas je učinilo naročito nestabilnim u statičkim uslovima penjanja.

Popih gutljaj Vlahova®, i osjetih mučninu u JayZ-ijevom stomaku. Znao sam da je put pred nama sličan njegovom stomaku. Nepredvidiv i opasan. Usput smo se zaustavljali u malinjacima, jeli maline kojih nema, i osjećali dah prirode među bedrima. Užitak bi bio potpun da smo uživali u tome, ali jesmo.

Naš gost, inače poznat kao Demolition Emčo, obilovao je mahmurlookom, sirovom snagom i upečatljivim skočnim zglobovima. Pokazivao je svoje korpulentne sposobnosti tokom penjanja, kao što reče Mensur Peljto u jednom od gostovanja kod Adila Kulenovića. Nekad smo zaostajali za njim i po pola metra, vjerovatno zbog toga što smo nosili malo više opreme od njega (po principu ‘čuvaj stranca da ti duže traje’) i usput pili Dukatov BioAktiv koji inače pijemo on regular basis.

Kako smo se približavali vrhu, sve više mi se činilo da smo dalje od mjesta s kojeg smo krenuli...
Ili je to bila optička varka, izazvana pretjeranim lučenjem mliječne kiseline, ko će ga znat…

Nakon što smo konsultovali kartu koju je Jay Z zaboravio ponijeti skontali smo da veze nemamo gdje je šta, pa krenusmo dalje prema vrhu zvanom Mala Vlahinja. Usput smo nailazili na ostatke vojnih objekata; kažu to je nekad bila radarska stanica bivše JNA. Bili smo impresionirani kvalitetom objekta i lokacijom koja pokazuje da vuk dlaku mijenja, al' JNA nikad. Umorni od snova, lagano smo krenuli prema Opservatoriju.

Vrhunac smo doživjeli na samom vrhu, tamo gdje se vrhunci i doživljavaju. Dočekao nas je nevjerovatan prizor. Nigdje ničega. Osim svačega pomalo, u različitim pravcima, i okomito na naš pogled. Ispred nas se pružao pogled prema južnoj Bosni, planinama Visočici, Treskavici, Prenju i rijeci Savi. Ispod nas su ležali Dejčići i ostala mjesta poznata po siru i proizvodnji kopački. Sa druge strane se nije vidjelo Sarajevo. Zastali smo da napojimo konje, a onda shvatismo da nismo poveli konje. Tri konjske snage su dovoljne, pomislih, i otkotrljah se u pravcu snijega.

Čovjek koji radi u Opservatoriju napojio nas je i potkovao. Ovom prilikom iskreno mu se zahvaljujemo na kišnici kojom je opskbrio naše utrobe. Htjedosmo smo se slikati sa njim, ali je uporno ponavljao da nije fotogeničan. ‘Dug nas put čeka’ pomislih i udarih šakom o zemlju, bez nekog posebnog razloga. Dok smo silazili krhali smo H20 ko' veliki, jer smo skoro dehidrirali i zamalo izgubili abdest spustajući se.

A na skijalištu katastrofa - sniježni topovi van funkcije jer naši piljari nisu isplatili austrijancima 2 miliona kmica… Predlažem da moto ZOI84 za ovu sezonu glasi: ‘Dobra lova, dobar top - lafo lova, lafo top’. Al dobro, kad uzmemo da je direktor gore navedenog preduzeća bivši general VFBiH koji je završio FPN za 18 mjeseci, nije ni toliko loše… 

Bilo je kasno poslijepodne kada smo stigli na Babin do, dodirnuli asfalt i osjetili dah civiliziranog papanluka. Bili smo malo umorni, ali put se isplatio. Dobili smo po sto maraka (?), pozitivni umor i po litar mliječne kiseline u kvadricepsima. Usput smo izveli i nekoliko zaključaka iz ove putešestvije:


- na Bjelašnicu ne ide onaj ko ima već onaj ko ima auto.

- budi svome bratu sestra, ako ne mozeš biti brat.

- kad si niko a čudno se ponašaš, onda si lud - kad si poznat, a čudno se ponašaš - onda si ekstravagantan.

- sve je ljepše kad se iz daljine gleda.





Stariji postovi

Švancvald Klinik v 3.0